Audio-vizuelni svijet je pun detalja, ljudi, zanimanja, uređaja, a svi oni zajedno prave kreacije koje su namjenjene našem raspoloženju i čulima vida i sluha. Bilo bi zlo da neko jednog dana ljudski mozak i ruke zamjeni metalom i kablovima, da uništi ljude koji se bave divnim kreativnim poslom, a i nas koji se još uvijek možemo smijati na primjer Čarli Čalpina – osobu sa brkovima u crno-bijeloj tehnici, koja nas bez ijedne izgovorene riječi nasmijava do besvjesti. Naravno, audio-vizuelni uređaji su dio tima i kreacije, ali prije svega to je čovjek kreativac koji je snaga bilo kojeg audio-vizuelnog proizvoda.
Fotoaparat bez fotografa je nemoćan da bilo šta napravi sam. Isto tako gitara, bubanj, ali i olovka. Bez kreativca nema filma, pjesme, pozorišnog komada.
Ovaj put smo razgovarali o tekstu i muzici. Moj sagovorik Dino Šaran je jasno i ukratko dao viđenje šta je tekstopisac i šta je tekst za pjesmu. Dino je muzičar, kompozitor i tekstopisac iz Sarajeva, koji se više od 30 godina profesionalno bavi muzičkom umjetnošću. Njego mlađi brat Adnan je vrlo brzo krenuo njegovim stopama. Dino je frontmen grupe Letu štuke, a pjesme i tekstove osim za svoj bend pravi i za mnoštvo drugih pjevača i muzičara širom bivše Jugoslavije. Sarađivao je sa Crvenom jabukom, Severinom, Goranom Karanom, Vannom, Natali Dizdar, Lukom Nižetićem, Ninom Badrić, Edom Maajkom…
Osim što ste frontmen i kompozitor jednog od najpopularnijih regionalnih bendova u zadnjih 20 godina vi ste takođe odličan tekstopisac. Da li je tekst za pjesmu ono što je scenario za film ?
Ako autor pjesmu postavi kao književni komad, na primjer u formi storytellinga i ako video prati njen sadržaj možemo govoriti o toj opciji. Ako isključimo sliku ostaje prostor za maštu gdje je pjesma i scenario i sam film. Neovisna o bilo čemu, osim o protoku vremena. Što duže traje bolja je.
Ako nije dobar tekst ili scenario, dobri glumci, reditelj, a u vašem slučaju muzičari i kompozitor, mogu li i sa manje kvalitetnim, interesantnim tekstom da naprave dobar proizvod? U ovo naravno ubrajam i video spot kao vizuelni dio jedne pjesme.
Ako o muzici govorimo kao o proizvodu odgovor je – da. Ako je razumijemo isključivo kao unutrašnji i umjetnički poriv odgovor je – ne. Na žalost, živimo u vremenu u kojem je kurentan proizvod imperativ na tržištu zabave, a zabava imperativ u odnosu na umjetnost.
Mnogi ljudi su pokušali da napišu dobar tekst za pjesmu. Dosta njih se precjeni… Obično misle da je dovoljno sjesti, uzeti guščje pero, nasuti čašicu rakije, otići u prirodu i eto pjesme. Ovo pitam, zato što mislim da je u zadnje vrijeme došlo do simplificiranja svih zanimanja, pa tako i ovih kreativno-umjetničkih. Ljudi često misle da je napraviti film, pjesmu ili napisati tekst jednostavno i da to može biti kao neka sporedna djelatnost u nizu nekoliko zanimanja kojim se već bavimo. A možda i jeste tako? Osim talenta i vjerovatno dobre opservacije svega onoga što je oko nas, šta je još potrebno za dobar tekst i ono što ide poslije njega?
Amaterizam potpomognut upotrebom savremene tehnologije nudi instant rješenja. Bitno je skratiti put proizvoda do konzumenta na što efikasniji način. Tu mora doći do hiperprodukcije što je u osnovi udar na umjetnost kao reprezenta duha pojedinca. Masovni ukus više nije samo srednja struja već arbitar u stvaranju društvene klime i politički faktor. Mnogo više nego reprezent tog ukusa: narod.
Pandemiji će nadamo se uskoro doći kraj. Krajem ljeta će krenuti koncerti na otvorenom. Da li ste u ovoj teškoj situaciji napisali neki tekst za bolje ili gore sutra? Da li imate u planu neke koncerte u BiH i regionu?
Ne planiram. Nadajmo se da će nas pandemija konačno napustiti i da ćemo se vratiti normalnom životu. Šta god to značilo.
Autor: Darko Udovičić
fotovideoinfo.wordpress.com 