Prva dva filma koja sam gledao u kino sali, a da se mogu sjetiti, bili su “Tarzan” i “Otkačeni profesor” sa Džeri Luisom. Sjedim sa bratom i mamom u sarajevskoj kinoteci i sve moguće emocije prolaze kroz mene. smijeh, tuga, strah. U to vrijeme sam mislio da je glumac jedina osoba koja čini film. Nisam znao kakva još tehnička i kreativna mašinerija učestvuje u buđenju naših emocija u kino sali.
Elmir Jukić, pozorišni, televizijski i filmski reditelj će nam ukratko objasniti šta je reditelj i kako funkcioniše. Elmir Jukić je široj javnosti najpoznatiji po režiji popularnih serija “Lud, zbunjen, normalan”, “Kriza”, “Konak kod Hilmije”, kao i pozorišnih predstava “U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce”, “Žaba” koja je ekranizovana i kao istoimeni igrani film. Trenutno se emituje serija “Radio Mileva” koju je takođe režirao Elmir.
Da li je reditelj osoba koja napisani tekst samostalno pretvara u sliku ili je dio tima koji zajedno sa njim čine producent i scenarista? Koliko ste nezavisni u svojim odlukama, od odabira glumaca do zadnje klape?
Najtačniji odgovor bi bio da je reditelj onaj koji se na kreativan, autorski način bavi cjelinom. Naravno, tim je važan, reditelj mora imati povjerenja u svoje saradnike, reditelju nema niko bliži od producenta i glumca, tu mora biti harmonija. Samostalnost u odlukama je ideal, ali to ponekad zavisi od projekta, formata, produkcije itd. U principu, ako govorimo o glumačkoj podjeli tu sam se uglavnom uspijevao izboriti da odabir bude moj.
Na koji način dobiješ poziv za režiju nekog filma, serije ili pozorišne predstave?
Različita su iskustva. Film u našoj produkcijskoj kulturi počiva na autorima koji ga pokreću, ulože godine rada i žestokog angažmana. Pozorište funkcioniše nešto drugačije, zavisi od umjetničkih direktora, ponekad je sezona jasno koncipirana pa kada zovu reditelja unaprijed znaju naslove koje planiraju u toj ili narednoj sezoni. Ali često to predlaže i reditelj, zavisi od pozorišta i uprave, pa i od ugleda reditelja, naravno. Što se TV-a tiče, moje je iskustvo da svaki dobar projekat otvara prostor nekom novom, budućem. I to je jedino pravilo, dobar projekat je jedina garancija da ćeš kao reditelj raditi dalje.
Kako se odvija ili kako bi se po pravilu trebao odvijati jedan radni dan reditelja?
Zavisi od projekta, s jedne strane, ali i od faze tog istog projekta, s duge strane. Ako govorimo o snimanju TV serije npr. nije isti prvi dan, kada se stvari ustanovljavaju, i devedeseti dan snimanja, kada je sve čvrsto postavljeno, nema lutanja, traženja i nesigurnosti. Meni su ovi stresni dani postavljanja projekta draži, adrenalin izbija na sve ventile, kolektivna energija i glumačka radoznalost su u toj fazi najjače gorivo.
Tokom snimanja maksimalno povjerenje imaš u glumce i svog direktora fotografije. Da li sa njima ponekad improvizuješ ili se do maksimuma pridržavaš scenarija, story boarda…?
Scenario nije apsolutna obaveza, to je polazna tačka, nešto što nastojimo nadograditi, ali kroz probe, prije snimanja. To je kretivan proces u kojem mora postojati prostor slobode, inače postoji ozbiljna šansa da vještine i posebnosti autora i glumaca ne zasijaju u punom sjaju.
Šta ti je draže raditi-režirati za pozorište, tv ili film?
Sa jednakim angažmanom radim svaki projekat.
Autor: Darko Udovičić
foto: Anadolija
fotovideoinfo.wordpress.com 