Autor: Edin Baltić Preporuči ovaj članak
Potaknut skorašnjim polemikama izazvanim viješću o hapšenju osumnjičenog iz okoline Doboja radi, kako mediji prenose, neovlaštenog fotografskog snimanja žena u lokalnom gradskom parku, odlučih zaviriti u svoju arhivu i pronaći dio krivičnog zakona koji govori o fotografiji i neovlaštenom snimanju i sve to podijeliti s vama.
Vjerujem da su mnogi koji se bave fotografijom imali barem neku vrstu neugodnog foto-iskustva kada su organi reda ili ljudi iz obezbjeđenja u pitanju. Prije nekoliko godina i sam bio u sličnoj situaciji. Naime, pokušavajući snimiti nekoliko fotografija cvijeća koje je bilo zasađeno ispred jednog trzžnog centra na što je reagovalo obezbjeđenje. To iskustvo me motivisalo da zamolim prijatelja iz struke da me posavjetuje i uputi na konkretan član zakona koji se tiče fotografije i neovlaštenog snimanja (hvala drug op.a).
Prije nego se pozabavimo samim Zakonom i što je mnogo bitnije, komentarom Zakona kroz sudsku praksu radi ispravnog tumačenja istog, ipak bih da skrenem pažnju na to da, ako malo bolje analiziramo dosadašnje mnogobrojne vijesti i komentare u vezi dobojskog slučaja gdje je policija uhapsila čovjeka zbog neovlaštenog snimanja. Naime, primjetit ćemo da se nedovoljno pažnje obratilo na samu prirodu onoga što se dogodilo, tj.na ono sto piše u službenom izvještaju u kojem se konkretno kaze da se radi o neovlaštenom (fotografskom) snimanju . Dakle, naglasak je na neovlaštenom, a odgovor na pitanje šta se pod ovom konkretnom kategorijom podrazumijeva u Federaciji BiH mozemo pronaći jedino ako pogledamo u KZ FBiH pod članom 189. Želim vam ugodno čitanje i puno dobrog svjetla! (Slučaj Doboj je samo pokrenuo pitanje neovlaštenog fotografisanja, ovaj tekst nema veze konkretno sa tim slučajem u smislu polemiziranja oko krivice i osobe koja je uhapšena tim više što je slučaj razriješen i gdje je dokazano da je mladić fotoaparatom maltretirao žene i djevojke u Doboju. Cilj ovog teksta je da polemiše o tome šta je dozvoljeno a šta ne. op.urednik. H.Č.)
Članak 189.
Neovlašteno snimanje slike
(1) Tko fotografski, filmski ili na drugi način snimi drugu osobu bez njezinog pristanka u njezinim prostorijama ili tko takvu snimku izravno prenese trećemu ili tko mu takvu snimku pokaže ili mu na koji drugi način omogući da se s njom izravno upozna, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Službena osoba koja počini kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka u obavljanju službe, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(3) Tko dijete ili maloljetnika snimi radi izrade fotografija, audio-vizualnog materijala ili drugih predmeta pornografskog sadržaja, ili posjeduje ili uvozi ili prodaje ili raspačava ili prikazuje takav materijal, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.
(4) Predmeti koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela iz st. 1. i 3. ovoga članka oduzet će se, a predmeti koji su počinjenjem kaznenog djela iz stavka 1. i 3. ovoga članka nastali oduzet će se i uništiti.
Komentar Zakona kroz sudsku praksu:
Kao i kod kaznenog djela iz prethodnog članka (neovlašteno prisluškivanje i zvučno snimanje) i kod ovog kaznenog djela štite se u suštini iste zaštićene vrijednosti tj., pravo na privatnost osobnog i obiteljskog života i sprječavaju različiti vidovi društveno opasnih indiskrecija. Osnov inkriminacije predstavljaju i brojne međunarodne konvencije i akti npr., Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka (čl.12), MPGPP, EKLJP kojim aktima je predviđeno pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, odnosno zaštita od samovoljnog i nezakonitog miješanja u privatni život pojedinca. Odredbe o zaštiti privatnosti nalaze se i u Ustavu FBiH u čl. II A2. Kazneno djelo neovlaštenog snimanja slike iz ovog članka sadrži tri oblika. U stavku l. propisan je osnovni oblik kaznenog djela neovlaštenog snimanja slike, stavkom 2. predviđen je teži oblik kaznenog djela u slučaju počinjenja osnovnog djela od strane službene osobe u vršenju službe, dok je odredbom stavka 3. osigurana kazneno-pravna zaštita djeci i maloljetnim osobama od neovlaštenog snimanja izvršenog s posebnom namjenom. U stavku 4. predviđene su odredbe o primjeni sigurnosne mjere oduzimanja predmeta iz čl.78. KZ FBiH.
(1) Kazneno djelo iz stavka l. čini tko fotografski, filmski ili na drugi način snimi drugu osobu bez njezinog pristanka u njezinim prostorijama ili ko takvu snimku izravno prenese trećemu ili tko mu takvu snimku pokaže ili mu na koji drugi način omogući da se s njom izravno upozna. Radnja izvršenja djela određena je alternativno; poduzimanjem bilo koje od naznačenih radnji izvršenja čini se kazneno djelo. Prvi oblik radnje izvršenja sastoji se u snimanju, pravljenju fotografskog, filmskog ili drugog snimka neke osobe pri čemu nije bitno na koji način je izvršeno snimanje, kamerom, fotoaparatom, fotoaparatom ugrađenim u mobilni telefon i dr., odnosno da li je snimak načinjen sa znanjem ili bez znanja te osobe.
Drugi oblik radnje izvršenja u suštini predstavljaju radnje kojima se fotografska, filmska ili druga snimka neke osobe čini dostupnim trećoj osobi odnosno kojima se omogućava trećoj osobi da se sa snimkom izravno upozna (npr., prikazivanje snimljenog filma, predaja snimljenih fotografija, objavljivanje fotografija na internetu, slanje snimljenih fotografija slikovnim porukama putem mobilnog telefona i sl.). Ukoliko je u pitanju ista osoba koja se fotografira, odnosno snima, za postojanje djela nije bitno koliko je snimaka učinjeno, odnosno koliko traje filmski ili drugi snimak kao što nije bitno je li omogućavanje trećoj osobi da se sa snimkom neposredno upozna izvršeno izravno ili neizravno. Zakonodavac kod ovog djela ne predviđa poseban kvalificirani oblik djela ukoliko je došlo do javnog objavljivanja snimaka neke osobe ili ukoliko su takvi snimci učinjeni dostupnim većem broju osoba putem sredstava masovnog komuniciranja (novine, internet, televizija i sl.).
Samo snimanje neke osobe bez njenog odobrenja neće predstavljati ovo kazneno djelo. Neophodno je da je snimanje neke osobe izvršeno u njezinim prostorijama. Pojam »u njezinim prostorijama« treba šire tumačiti; u svakom slučaju isti ne može biti određen samo temeljem vlasničko-pravnih i drugih sličnih ovlasti. Prije svega u pitanju su prostorije koje neka osoba svakodnevno koristi, stan, dom, kuća, prostorija u kojima boravi. Suština određenja je vezana za obilježje privatnosti odnosno kriterij nedostupnosti prostorija širem krugu osoba, a s obzirom na ratio inkriminacije tj., zaštitu osobnog, privatnog života pojedinca. O ovom kaznenom djelu neće se raditi ako je učinjena snimka neke osobe na javnom mjestu, ulici, trgovima, parku i sl. Radit će se o ovom kaznenom djelu i slučaju snimanja neke osobe u prostorijama koje nisu u njenom vlasništvu, posjedu, koje inače ne koristi, ako se djelom povrjeđuje njena osobnost, narušava privatni život odnosno ako je snimak načinjen bez njenog odobrenja. (npr., snimak neke osobe u
stanu izvanbračnog partnera).
Restriktivnim tumačenjem naznačenog pojma ne bi bilo moguće pružiti odgovarajuću kazneno-pravnu zaštitu i u slučajevima koji glede motiva inkriminacije i djelom zaštićenih vrijednosti takvu zaštitu očigledno zaslužuju. Za postojanje kaznenog djela nije bitno da li se navedenim radnjama neovlaštenog snimanja snimke povrjeđuje i u kojoj mjeri privatni život neke osobe, njegovo dostojanstvo i ugled, da li je snimka kompromitirajuća za tu osobu ili ne. Također je nebitno da li je počinjenjem kaznenog djela počinitelj pribavio neku korist, odnosno nebitan je motiv izvršenja (radoznalost, želja za publicitetom, osveta, patološki porivi i sl.).
Pojedinim zakonskim odredbama predviđeni su posebni osnovi isključenja protupravnosti odnosno data je mogućnost snimanja neke osobe bez njenog pristanka. To će biti npr. u slučaju poduzimanja određenih posebnih istražnih radnji predviđenih u Glavi IX ZKP FBiH ili u slučaju ovlaštenja ovlaštenih službenih osoba da sukladno odredbama čl.235. st.2. ZKP FBiH fotografiraju osobe za koje postoji osnovana sumnja da su počinile kazneno djelo, odnosno ovlaštenja službenih osoba da, po odobrenju tužitelja javno objave fotografiju neke osobe. Drugi osnov isključenja protupravnosti je pristanak, odobrenje osobe koja se snima. Mora se raditi o svjesnom i voljnom pristanku tako da će snimanje biti protupravno u slučaju ako je pristanak dalo dijete, maloljetna osoba odnosno osoba koja usljed oboljenja ili drugog razloga nije sposobna za svjesno i voljno postupanje.
Kazneno djelo smatra se dovršenim kad je fotografski, filmski ili drugi snimak načinjen odnosno kad je trećoj osobi omogućeno izravno upoznavanje sa načinjenim snimkom. Počinitelj kaznenog djela može biti svaka osoba (delicta communia). Djelo se može počiniti samo s namjerom. U slučaju poduzimanja više radnji ovog djela od istog počinitelja prema više osoba bit će počinjeno onoliko kaznenih djela prema koliko je osoba radnja poduzeta. Ukoliko isti počinitelj učini prvi oblik radnje izvršenja tj. izvrši
neovlašteno fotografiranje, a zatim omogući drugim osobama da se upoznaju sa napravljenim snimcima, bez obzira što se radi o sadržinski različitim radnjama, bit će počinjeno samo jedno kazneno djelo, neće se raditi o stjecaju. U pitanju je prividni stjecaj po osnovu supsidijariteta jer se u ovom slučaju samo fotografiranje može smatrati kao pripremna radnja u odnosu na drugu radnju izvršenja odnosno na drugo djelo; obje radnje predstavljaju logičku cjelinu odnosno jedno kazneno djelo.
(2) U stavku 2. predviđen je teži oblik kaznenog djela neovlaštenog snimanja snimke određen s obzirom na svojstvo počinitelja. Ovaj oblik kaznenog djela će postojati ukoliko kazneno djelo iz stavka l. počini službena osoba u vršenju službe. O pojmu u »vršenju službe« vidjeti objašnjenja data uz kazneno djeloprotuzakonite pretrage iz čl. 185. KZ FBIH, a o pojmu službene osobe vidjeti odredbe članka l. st. 3. – 7. KZ FBiH.
(3) U stavku 3. predviđen je najteži oblik ovog kaznenog djela. Radi se o kriminaliziranju svojevrsnih oblika dječje i maloljetničke pornografije. Djelom se pruža kazneno-pravna zaštita djeci i maloljetnim osobama od njihovog neovlaštenog snimanja učinjenog s posebnim ciljem.
Kazneno djelo čini tko dijete i maloljetnika snimi radi izrade fotografija, audio-vizualnog materijala ili drugih predmeta pornografskog sadržaja ili tko posjeduje ili uvozi ili prodaje ili raspačava ili prikazuje tako snimljeni materijal. Za razliku od kaznenog djela iz stavka l. nije bitno gdje su dijete ili maloljetna osoba snimljeni, nije bitno da li je i od koga dobiveno odobrenje za snimanje. Djelo će biti počinjeno i u slučaju pristanka takvih osoba, pa i u slučaju pristanka osoba koje vrše skrbništvo ili drugi vid staranja nad navedenom kategorijom osoba. Odlučno je da su navedeni snimci počinjeni u točno određenoj namjeri, namjeri izrade predmeta pornografskog sadržaja. Djelo će postojati bez obzira da li su takvi predmeti stvarno i izrađeni.
Osim naznačenih vidova snimanja djece i maloljetnih osoba, kazneno pravno je sankcionirana i svaka radnja posjedovanja, različiti vidovi raspolaganja i obavljanja djelatnosti kojima se vrši promet odnosno distribucija takvih materijala. Nije bitno da li se navedeni materijali pornografskog sadržaja koriste isključivo za osobnu uporabu ili za omogućavanje drugim osobama da se upoznaju sa sadržinom takvih materijala. Prema članku l. st. 9. i 10. KZ FBiH dijete je u smislu ovog zakona osoba koja nije navršila 14 godina života, a maloljetnik je osoba koja nije navršila 18 godina života. Počinitelj ovog oblika kaznenog djela može biti svaka osoba. Kazneno djelo može se počiniti samo s namjerom.
(4) Odredbom stavka 4. ovog članka predviđena je obvezna primjena sigurnosne mjere oduzimanja predmeta iz čl. 78. KZ FBiH, odnosno predviđeno je da se predmeti koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela iz st. l. i 3. ovog članka (instrumenta sceleris) oduzimaju. Isto se odnosi na predmete koji su nastali počinjenjem kaznenog djela iz stavka l. i 3. ovog članka (producta sceleris), s tim što je predviđena i obveza njihovog uništenja.
Fotografisanje na javnoj površini
Kada je u pitanju fotografisanje na javnoj površini u suštini je dozvoljeno slikati sve i svašta sve dok na za javnost pristupačnoj povrsini nije vidljiva oznaka koja kaže suprotno (blizine strateških objekata npr.). Također, slikati djecu u javnosti nije kažnjivo zakonom osim ako se snimljeni materijal ne koristi u zlonamjerne svrhe navedene u članu zakona. Slikati javne ustanove, višenamjenske javne objekte, stadione ili infrastrukturu, kao i ljude koji ih posjećuju, je dozvoljeno osim, naravno, ako nije zabrana već postavljena na vidljivo mjesto.
Slikati se može bilo ko (u suštini punoljetan) sve dok je taj neko na javnoj površini. Recimo, imamo mladi par u parku koji uživa u čarima ljubavi. Slikati ih, čak i bez njihovog znanja ili odobrenja, nije nikakav problem kao što nije problem tu fotografiju postaviti/objaviti bilo gdje (dati na uvid trećem licu, pravno govoreći). Iako im je narušena intimnost, oni su je svjesno izložili javnosti samim tim sto su je upražnjavali u istoj. Da su se kojim slučajem mazili u nečijem, privatnom stanu (nebitno čijem, prijateljevom ili njihovom), dvorištu, bazenu, tavanu, plaži, terenu za golf ili bilo čemu drugom što može biti u nečijem privatnom vlasništvu oni te itekako mogu tužiti jer si narušio njihovu privatnost objavljujuci fotografije u javnosti. Recimo, baš u ovome i leži suština posla paparazza jer i oni znaju kada i gdje smiju slikati poznate ličnosti.
Fotografski bonton
Prilikom snimanja u javnosti treba voditi računa i o okruženju bez obzira na slovo zakona. Možemo to nazvati fotografskim bontonom. Navešću vam primjer. Prošle godine kad sam bio sa porodicom na moru, na plažu sam svaki dan nosio svoju aparaturu i počesto sam znao slikati svoju dječurliju sa velikim teleobjektivom. Možemo svi pretpostaviti koliko će samo pažnje privući nešto neuobičajeno kao sto je veliki objektiv, naročito ako je isti u rukama neznanca gdje ima mnogo djece, a narocito ako je u pitanju plaža. Pošto sam i sam roditelj, savršeno svjestan ovakve percepcije, ako je kojim slučajem nečije dijete uletjelo u kadar dok sam slikao svoje mališane dok se igraju, istog trenutka sam spuštao aparat.
Dakle, iako sam čin fotografisanja nečijeg djeteta u javnosti nije kažnjiv po zakonu ipak se mora poštovati taj intuitivni, prirodni kodeks integriteta i intimnosti, naročito ako su djeca u pitanju. I ja bih se osjećao neugodno, ma kakvi neugodno, pobjesnio bih da vidim da mi neko koga ne poznajem slika moju djecu, još negdje na plaži.
Zato, kada govorimo o etici i nepisanim pravilima u fotografisanju, zakon nije konačno slovo i svako ko voli fotografiju treba imati ovakve stvari na umu. Zamislimo se samo u određenoj situaciji i bit će nam lakse za shvatiti šta može, a šta ne.
(Edin Baltić) za http://www.fotografija.ba
fotovideoinfo.wordpress.com 